Treća međunarodna konferencija o ljekovitim gljivama
Na krajnjem sjeverozapadu Sjedinjenih Američkih Država, u gradiću Port Townsend (država Washington) održana je od 12. do 17. listopada 2005. godine Treća međunarodna konferencija o ljekovitim gljivama. Konferencija je po obuhvatu bila faktično svjetska, jer je neposredno imala preko 200 sudionika iz više od 25 zemalja, a kad se uzmu u obzir i svi poslani prilozi, uključivala je 250 znanstvenika i stručnjaka iz 38 zemalja sa svih pet kontinenata.
U nizu plenarnih predavanja, simpozijskih izlaganja koja su se odvijala paralelno zbog ekonomičnog korištenja raspoloživog vremena, kao i prezentacijom pripremljenih postera – prikazana su najnovija istraživanja novih antibakterijskih, antitumorskih i imunostimulacijskih, antialergijskih, hipolipidemijskih, te antivirusnih tvari iz ljekovitih gljiva, klinička istraživanja, kao i nova istraživanja u oblastima uzgoja gljiva, etnomikologije, trovanja gljivama i mikoremedijacije (obnavljanja/ozdravljivanja prirodnog okoliša od različitih zagađivanja, a pomoću određenih vrsta gljiva).
I ovdje su, naravno, od posebne važnosti bila pitanja i diskusije eksperata nakon pojedinih izlaganja, kao i uspostavljanje osobnih kontakata i razmjena iskustava.
Sudjelovali su…
Organizator i domaćin konferencije bila je kompanija “Fungi perfecti”, pod vodstvom Paul Stametsa, jednog od vodećih svjetskih stručnjaka za uzgoj jestivih i ljekovitih gljiva, proizvodnju micelija i obnavljanje šuma pomoću mikoriznih gljiva, o čemu je i objavio nekoliko svjetski poznatih knjiga. Zajedno s Stametsom konferenciju je organizirao i vodio prof.dr. Solomon P. Wasser, pokretač i suorganizator Prve međunarodne konferencije o ljekovitim gljivama u Kijevu (Ukrajina) 2001. godine, kao i drugih dosadašnjih i već dogovorenih budućih ovakvih konferencija. Wasser sada radi na Sveučilištu Haifa (Izrael), a ranije je živio u Ukrajini i radio u Botaničkom institutu Ukrajinske akademije znanosti u Kijevu, tako da na nizu projekata okuplja znanstvenike iz zemalja bivšeg SSSR-a, Izraela i zapadnih zemalja. Autor je zapaženih mikoloških knjiga na ukrajinskom, ruskom i engleskom jeziku, kao i (ko)autor velikog broja znanstvenih članaka, te glavni urednik jedinog svjetskog časopisa specijaliziranog za ovu oblast “International Journal of Medicinal Mushrooms”.
Pored ostalih međunarodno renomiranih sudionika konferencije – kao što su Christopher Hobbs (farmaceut sa Instituta za istraživanja prirodnih proizvoda, Davis, SAD – autor nekoliko knjiga o ljekovitim gljivama i jedan od najboljih poznavalaca ljekovitih svojstava gljiva u svijetu), dr. Shung-Chang Jong (mikolog iz American Type Culture Collection, najveće svjetske baze genskoga materijala, vodeći autoritet za pitanja zaštite intelektualnog vlasništva nad rezultatima istraživanja i razvoja proizvoda iz gljiva), prof. dr. Gaston Guzman (Institut za ekologiju u Xalapi, Meksiko, vodeći svjetski autoritet za halucinogene i uopće psihoaktivne gljive) i David Aurora (tragač za gljivama svjetskih razmjera i veliki poznavalac praktične etnomikologije – skupljanja i korištenja gljiva u različitim tradicionalnim zajednicama, autor zapaženih vodiča za branje gljiva u prirodi).
Posebno treba istaknuti još dva svjetski značajna imena. Prvi je prof.dr. Shu-Ting Chang sa Kineskoga sveučilišta u Hong Kongu, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za biologiju i biotehnologiju uzgoja i prerade gljiva, autor klasičnih knjiga u toj oblasti i promotor niza aktivnosti za unapređivanje uzgoja i korištenja jestivih i ljekovitih gljiva u međunarodnim razmjerima. Na konferenciji je svečano obilježen njegov 75. rođendan, a održao je i inspirativno uvodno predavanje o potrebi i pravcima daljnjeg razvoja znanstvenog vrednovanja proizvoda iz ljekovitih gljiva, za koje je meritorno ustvrdio da je “napredak postignut u zadnja dva desetljeća, kako u istraživanjima tako i u proizvodnji, jasno potvrdio korisnost ljekovitih gljiva za zaštitu ljudskoga zdravlja”.
Druga živa legenda u ovoj oblasti, prisutna na konferenciji, bio je prof.dr. Tetsuro Ikekawa, sada angažiran u Japanskom udruženju za integrativnu medicinu, koji je prije gotovo 40 godina prvi započeo sistematičnija istraživanja antitumorskih svojstava gljiva u Istraživačkom institutu Nacionalnog centra za rak u Tokiju. On je na ovoj konferenciji govorio o smanjivanju rizika obolijevanja od raka pomoću ljekovitih gljiva.
Iz Hrvatske preko Texasa do države Washington
Iz Hrvatske su na konferenciji sudjelovala dva predstavnika našeg poduzeća DR MYKO SAN – ZDRAVLJE IZ GLJIVA: dr.sc. Ivan Jakopović i prof.dr. Mislav Jurin (angažiran već gotovo 40 godina kao istraživač u oblasti eksperimentalne onkologije na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu i na međunarodnoj razini, te predavač na dodiplomskim i postdiplomskim studijima farmacije i medicine).
Na našem putu od Zagreba do Port Townsenda “svratili” smo do sasvim drugog dijela SAD-a, u posjetu Houstonu (Texas), gdje je prof. Jurin prije tri i pol desetljeća proveo tri godine na postdoktorskom studiju iz eksperimentalne onkologije u istraživačkim laboratorijima Centra za rak “M. D. Anderson”.
Domaćin nam je bio prof.dr. Luka Milas, već gotovo 30 godina zaposlen u Centru, od čega je 12 godina bio i šef Odjela radiologije, a dobitnik je i medalje najboljeg radiologa SAD-a za 2004. godinu. On nam je pokazao istraživačke laboratorije i dio kliničkog “pogona” toga najvećega svjetskog centra za rak, koji se stalno širi, i predstavlja svojevrsni poseban grad unutar 4-milijunskoga Houstona.
Centar za rak MD Anderson zapošljava čak 65,000 ljudi, s nekoliko milijuna onkoloških pacijenata godišnje, pa je to druga po snazi “industrija” u Houstonu, odmah iza naftnih izvora i rafinerija nafte uokolo grada. Unatoč golemoj materijalnoj i tehnološkoj snazi, velikim investicijama i profitabilnosti, kao i ogromnoj snazi u znanstvenom i stručnom potencijalu, Centar se, naravno, uglavnom kreće u okviru tradicionalnih granica oficijelnoga onkološkog tretmana oboljelih od raka – cut (izreži, tj. kirurgija), burn (spali, tj. radioterapija) i poison (otruj, tj. kemoterapija).
Za razliku od teksaškog velegrada i najmodernije medicinske industrije, poluotok Olympia u državi Washington, kamo su nas organizatori prevozili nakon sabiranja na aerodromu u Tacomi kraj Seattlea, čine velika šumska i prašumska područja uokolo manjih naselja, smještena između jednoga dubokog zaljeva i otvorene površine Tihog oceana. Iako je odredište gradić Port Townsend, konferencija je ustvari održana nekoliko kilometara dalje, u objektima bivše vojne baze Fort Worden, danas već dijela velikog Nacionalnog parka Olympia.
Dan prije početka radnoga dijela konferencije sudjelovali smo u gljivarenju u prašumskom području Nacionalnoga parka: do odredišta smo se vozili nekoliko sati kroz brdsko područje uglavnom prekriveno šumama, a zatim nekoliko sati u tom “raju za gljive”, na vrhuncu gljivarske sezone, skupljali i skupili vrlo velik broj vrsta za izložbu koja je bila sastavni dio konferencije (a zatim se iz dana u dan dodatno osvježavala i povećavala). U berbi su sudjelovali i neki od najpoznatijih američkih i svjetskih “terenskih” mikologa, kao npr. Gary Lincoff, instruktor u Botaničkom vrtu New Yorka, predsjednik Sjevernoameričkog mikološkog udruženja i autor nekoliko najpoznatijih američkih priručnika za traženje i identifikaciju gljiva.
Od društvenih događanja oko konferencije vrijedi spomenuti i specijalnu dvodnevnu gurmansku manifestaciju koju je vodio poznati američki kuhar John Pisto. On je u ribarskoj kući na obali mora spremao vrhunska jela od gljiva za po stotinjak okupljenih sudionika konferencije. Moramo se, naravno, pohvaliti jednim našim promotivnim uspjehom. Na prijedlog organizatora mnogi su sudionici donijeli vina iz svojih zemalja, koja su sva zajedno bila na degustaciji jedne večeri, a zatim se tajno glasalo o njihovoj kvaliteti. Budući da smo mi ponijeli sa sobom Enjingijev Traminac mirisavi i Milićevićev Dingač, Hrvatska je u tajnom glasanju mikologa i gljivara sa svih pet kontinenata, unatoč jakoj konkurenciji, osvojila prva mjesta i za bijelo i za crno vino.
Na konferenciji je prezentirano niz novih znanstvenih istraživanja, od kojih ćemo, zasada, prikazati samo nekoliko.
Neka istraživanja predstavljena na trećoj međunarodnoj konferenciji o ljekovitim gljivama
Rak dojke i rak prostate
Jedno od njih – “Kemopreventivna svojstva gljiva protiv raka dojke i raka prostate” – provela je grupa istraživača (S. Chen i dr.) s Istraživačkog instituta Beckman u Kaliforniji (SAD). Pošli su od činjenice da abnormalna količina enzima aromataze u tkivu dojke predstavlja faktor rizika za pojavu raka dojke i utvrdili da od 7 ispitivanih ekstrakata baš ekstrakt gljiva (i to svima već dobro poznatih šampinjona) najefikasnije koči djelovanje aromataze. U gljivama ima nekoliko tvari koje na specifičan način koče aromatazu, ali ti efekti nisu citotoksični.
Šampinjoni također mogu biti kemoprotektivni agens protiv raka prostate, jer sadrže tvari koje koče djelovanje steroidne 5α-reduktaze i aromataze, enzima koji imaju važnu ulogu u razvoju raka prostate i benignoga povećanja prostate. Te tvari iz šampinjona koče rast i smanjuju tumorsku masu ne samo hormonski ovisnog, nego i hormonski neovisnog raka prostate.
Istraživači zaključuju da uzimanje šampinjona može smanjiti učestalost raka dojke i raka prostate. Na tom tragu se njihovo istraživanje proširuje i na gljive Ganoderma lucidum i neke sojeve Fomitopsis officinalis, koje također sadrže tvari koje koče aromatazu i steroidnu 5α-reduktazu.
Medicinska vrijednost gljive Trametes versicolor
Christopher R. Hobbs pripremio je pregledni članak “Medicinska vrijednost gljive Trametes versicolor“. Riječ je o jednoj od najviše istraživanih ljekovitih gljiva, za koju je nizom kontroliranih kliničkih ispitivanja dokazano da povećava dugoročno preživljavanje pacijenata s rakom želuca i crijeva, kao i oboljelih od drugih vrsta raka. Učinkoviti su ekstrakti plodnih tijela i micelija gljive, a uzimaju se oralno. U Japanu se ti proizvodi često propisuju zajedno s kemoterapijom, a nacionalno zdravstveno osiguranje podmiruje troškove.
Ekstrakti iz T. versicolor imaju zaista širok raspon imunoloških efekata, pa mogu spriječiti karcinogenezu i rast tumora, i to tako da aktiviraju prirodno samouništenje (apoptozu) stanica raka.
Od 1990. na ovamo u Japanu je proveden čitav niz kontroliranih kliničkih ispitivanja određenih ekstrakata iz te gljive, osobito za tretman pacijenata s rakom debelog i završnog crijeva, te želuca, kao i onih s rakom dojke i pluća. Ti se ekstrakti uzimaju na usta i uvijek s različitim kemoterapeuticima. Neka od tih multicentričnih ispitivanja pokazala su porast broja pacijenata koji preživljavaju 15 i više godina za 10-15% kod onih koji su koristili ove ekstrakte, a smanjuju se i nuspojave od kemoterapije (npr. mučnina i gubitak apetita), dok se krvna slika i tjelesna težina popravljaju.
Smanjiti rizik od nastanka raka
Već spomenuti pionir znanstvenog istraživanja antitumorskih svojstava gljiva Tetsuro Ikekawa održao je na konferenciji vrlo zapaženo predavanje “Smanjivanje rizika od raka pomoću gljiva i kliničke studije o EEM”. U prvome od dva vrlo dokumentirana dijela predavanja najprije je pokazao epidemiološko istraživanje provedeno među profesionalnim uzgajivačima gljive baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes) u japanskoj pokrajini Nagano od 1972.-1986. godine. Ono je pokazalo da je stopa smrtnosti od raka kod tih uzgajivača praktički upola manja od prosjeka stope umiranja od raka u toj pokrajini, i sugeriralo da se korištenjem određenih jestivih gljiva može efikasno smanjiti rizik obolijevanja od raka.
Uslijedila je kontrolirana klinička studija u istoj pokrajini, u razdoblju od 1998. do 2002. godine, s ciljem da se bolje razjasni odnos između smanjivanja rizika od raka želuca i korištenja jestivih gljiva. Ako se vjerojatnost obolijevanja od raka želuca kod osoba koje praktično ne jedu gljive označi indeksom 1.00 , kod onih koji jedu Hypsizygus marmoreus više od jednom tjedno ta vjerojatnost iznosi 0.57, kod onih koji jedu Pholiota nameko 0.56, a kod onih koji jedu F. velutipes više od tri puta tjedno 0.66.
Zanimljiva je činjenica da Lentinus edodes (shiitake) – iako ima komponente koje u vrlo visokom stupnju koče rast već nastalih malignih tumora – praktično nema učinka na smanjivanje rizika obolijevanja od raka želuca, čak i ako se jede više od triput tjedno. Ikekawa je podsjetio da su istraživanja antitumorskih efekata gljiva provođena u japanskom Nacionalnom centru za rak, i da su iz gljiva bili izolirani mnogi antitumorski polisaharidi i s proteinima vezani polisaharidi.
Na temelju tih studija razvijen je u Japanu i preparat iz ekstrakata gljiva H. marmoreus i F. velutipes, nazvan EEM (ekstrakt jestivih gljiva), koji je zatim klinički ispitan na pacijentima s uznapredovalim rakom, pri čemu se pokazao bolji protiv neishranjenosti tih pacijenata od standardnog lijeka MPA. Druga klinička studija s pacijentima s uznapredovalim rakom pokazala je da su pacijenti koji su dobijali EEM zajedno s kemoterapijom imali bolji klinički odgovor, opće stanje i indeks kvalitete života nego pacijenti koji su dobili samo kemoterapiju. Pozitivni je učinak EEM imao i na prekancerozna oštećenja sluznice jednjaka.
Zaštita jetre pomoću ljekovitih gljiva
Grupa južnokorejskih istraživača (Jae-Sung Lee i dr.) sa Bioindustrijskog fakulteta u Gyongsanu i Instituta za hranu i uzgoj u Seoulu iznijela je rezultate svoga istraživanja “Hepatoprotektivni efekti voštanosmeđe riže kultivirane s Agrocybe cylindracea“. Grupa je istraživala ima li tzv. funkcionalna riža, koja se dobija kultiviranjem micelija gljive jablanovače na voštanosmeđoj riži kao supstratu, određeni zaštitni efekt za jetru. U tu svrhu su pokusnim štakorima 14 dana davali ekstrakt te funkcionalne riže, a zatim ih tretirali ugljičnim tetrakloridom, toksičnim za jetru. Štakorima koji su samo dobili tu toksičnu tvar jako je porasla razina jetrenih enzima AST i ALT, kao što im se povećala i sama jetra. Kod štakora prethodno tretiranih navedenim ekstraktom funkcionalne riže, veličina jetre i razine jetrenih enzima ostali su praktično isti kao i kod normalnih zdravih štakora, koji nisu bili izloženi otrovnoj tvari.
Štakori izloženi ugljičnom tetrakloridu imali su i druge simptome oštećenja i bolesti jetre – porast enzima ALP, LDH i GGT, zatim veliko sniženje razine albumina, ukupnih bjelančevina i HDL-kolesterola, te porast ukupnog kolesterola i triglicerida u jetri. Nasuprot njima štakori prethodno tretirani ekstraktom funkcionalne riže imali su te biokemijske pokazatelje dijelom normalne, a dijelom lagano pogoršane – što je jasan dokaz zaštitnog učinka ekstrakta na njihovu jetru. Budući da riža sama po sebi nema takve efekte, djelovanje očito proizlazi iz određenih tvari koje sadrži gljiva jablanovača. Vrlo slični rezultati dobijeni su i u pokusima s ekstraktima voštanosmeđe riže kultivirane s micelijem dviju vrsta gljiva gnojištarki – Coprinus comatus i C. cinereus.
Tvari iz ljekovitih gljiva u borbi protiv leukemije i raka prostate
Istraživačka grupa iz Izraela (Jamal Mahajna, Solomon P. Wasser i dr.) iz Migal-Galilejskog tehnološkog centra odnosno Instituta za evoluciju (Sveučilište u Haifi) prezentirala je rezultate istraživanja “Tvari iz ljekovitih gljiva u službi molekularne terapije raka”, vođenog u okviru Programa otkrivanja lijekova protiv raka. Dok su ranija istraživanja najviše pažnje posvećivala polisaharidima velike molekularne težine, ova grupa se usredotočila ne neke tvari iz gljiva koje imaju malu molekularnu težinu, a mehanizam djelovanja im je bolje proučen. Riječ je prvenstveno o supstancama iz gljiva koje specifično moduliraju molekularne “mete” uključene u kancerogenezu, i to osobito kronične mijeloične leukemije (CML) i raka prostate.
U standardnoj terapiji CML koristi se lijek imatinib, koji snažno koči stvaranje proteina p210 Bcr-Abl sa pojačanom aktivnošću tirozin kinaze. S napredovanjem bolesti, međutim, dolazi do rezistencije, pa se klinička efikasnost lijeka stalno smanjuje. No izraelski su istraživači ustanovili da tvari iz određenih gljiva pospješuju apoptozu (prirodno samouništenje) tumorskih stanica i eritroidnu diferencijaciju stanica CML, te uzrokuju smanjivanje razine bjelančevine Bcr-Abl.
Rak prostate drugi je vodeći uzrok smrti muškaraca na Zapadu. Taj je rak primarno hormonski ovisan i liječi se hormonskom terapijom. Na žalost, on brzo prelazi u hormonski neovisni oblik. S druge strane, u nekoliko zemalja Azije rak prostate vrlo je rijedak, što se dovodi u vezu s tamošnjim načinom prehrane, a posebno upotrebom nekoliko vrsta gljiva za prevenciju raka prostate.
Na tom su tragu izraelski istraživači egzaktno utvrdili da ekstrakti iz nekoliko vrsta gljiva imaju značajno djelovanje protiv raka prostate, uključujući i sposobnost da moduliraju receptor androgena, što znači da su te tvari iz gljiva efikasne i protiv hormonski neovisnog raka prostate.
Sljedeća, Četvrta međunarodna konferencija o ljekovitim gljivama održat će se u rujnu 2007. godine u Sloveniji, a na prijedlog prof. Wassera u organizacijski komitet za pripremu te konferencije uključujemo se i mi iz Hrvatske.